OSOBE S INVALIDITETOM U KRIZNIM SITUACIJAMA

Osoba s invaliditetom ima sva prava i slobode koje proizlaze
iz Ustava i zakona i ove neovisno o rasi, boji kože, spolu,
jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili
socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi,
društvenom položaju ili drugim osobinama, bez ikakve
diskriminacije.
Potreba osoba sa invaliditetom tj. građana s invaliditetom,
priznata su na jednakoj pravnoj razini. Sve žurne službe koje

se uključuju pomoći, one to rade na način da pomognu na
onaj način koji je optimalan i najbolji osobama sa
invaliditetom.
Do sada smo imali situacije da su različite službe planirale
neke određene mjere, ali na način na koji oni to vide iz svoje
perspektive. Ovo je po prvi put da se uključuje perspektiva
korisnika.
Osoba sa invaliditetom bez obzirom na vrstu invaliditeta: da
li je to slijepa osoba, osoba koja se teško kreće pomoću
invalidskih kolica ili nekih drugih pomagala ili je pak riječ o
gluhoj osobi, različito će reagirati:
Slijepa osoba u zatvorenom prostoru može osjetiti miris
dima, ali ne prepoznaje gdje je izvor požara, i mogući
problem u samoj evakuaciji su ako je u sama u tom
prostoru iz razloga jer je slijepa.
Gluhe osobe imaju problem uzbunjivanja, problem javljanja
može se javiti požar u zgradi s tim da gluha osoba nemože
čuti upute susjeda upute povjerenika upute civilne zaštite ili
neke druge osobe koja će pozivati susjede da se evakuiraju
iz zgrade.
Ako govorimo o osobama koje su teško pokretne,
nepokretne, koriste invalidska kolica, dakle tu je presudna
brzina pružanja pomoći jer tu postoji niz arhitektonskih
barijera i problema, recimo transfera osoba koja je u stolici ili
krevetu u invalidska kolica i onda dalje van objekta u kojem
je izbio eventualno požar.
Svaka osoba s invaliditetom, sa većim stupnjem
invaliditeteta na otvorenom prostoru trebala bi imati pratnju.
Tako se automatski minimalizira odnosno umanjuju
opasnosti da će stradati u požaru na otvorenom prostoru.
Trebalo bi unaprijed predvidjeti kako pružiti istu razinu zaštite
od raznih ugroza osobama bez i sa invaliditetom.
Uz davanje informacije zapravo o kakvom je događaju riječ,
vrlo je važno da pripadnici žurnih službi koji izlaze
automatski na teren u takvim situacijama znaju stvar

iskomunicirati određenu pojavu u određenoj situaciji
iskomunicirati s osobom s invaliditetom s kojom se susretnu.
Idealno bi bilo da dakle da kad već izlaze na teren, žurne
službe znaju da u tim određenim objektima ako govorimo o
zatvorenom prostoru žive i osobe s invaliditetom s vrstom
invaliditeta i specifičnostima koje su dakle koje su pristane.
Kada izlazi na teren vatrogasac on mora znati kako će
iskomunicirati i dati upute gluhoj osobi da se evakuira iz
prostora ili slično ili kako će preplašenu osobu transferirati ili
da li će je uopće transferirati u kolica i kakav će transfer
napraviti da osobu izbavi iz objekta u kojem je smještena.
Osobe sa invaliditetom bi trebalo uključiti u evakuacijske i
sustave za uzbunjivanje. U početku planiranja moraju biti
uključeni svi dionici, dakle moraju same osobe s
invaliditetom sa svojim članovima obitelji razmišljati i
promišljati o takvim situacijama i biti pripremljene.
Ali isto tako još i više žurne službe koje ulaze u stan i kuću
osobe s invaliditetom, odnosno obitelji u kojoj je neki član
osoba s invaliditetom, jako je važno da znaju iskomunicirati
kratko jasno i sažeto reći a za gluhe osobe je iznimno važno
mogućnost čitanja s usana i poznavanje hrvatskog
znakovnog jezika.
Nalokalnoj razini bi trebalo raditi i surađivati tako da
stvaramo te obiteljske planove evakuacije, što govori da
obiteljski plan kreće od obitelji. Obiteljski plan evakuacije
znači gdje će se ta obitelj susresti ako dođe do ugroze da to
sve funkcionira no međutim kada se u obitelji nalazi osoba
sa invaliditetom taj obiteljski plan postaje obaveze neke malo
veće sredine, nekog ulaza, nekog susjeda, nakon toga
zgrade, a nakon toga i područja jedinice lokalne
samouprave.
Moramo voditi računa o osobama kao što su osobni asistenti
koji pružaju usluge osobama sa najtežim stupnjem
invaliditeta, da u obiteljski plan možda uključimo i videće
pratitelje za slijepe osobe i isto tako prevoditelje na znakovni

jezik za gluhe osobe. To su sve ljudi koji i osobama s
invaliditetom i žurnim službama u tom trenutku mogu biti od
velike pomoći.
U slučaju neke veće ugroze zbog koje mora biti hitna
evakuacije iz kuće, najbitnije je da osobe sa invaliditetom sa
sobom ponesu svoja ortopedska pomagala bez kojih ne
mogu.
Kolica su nečije noge i o tome moramo voditi računa. Dakle
do lijekova ćemo možda moći doći kroz sustav zdravstvene
zaštite ali do ortopedskog pomagala koje je prilagođeno
prema osobnim potrebama svake osobe, je nešto što je
integralni dio nje.
Kada kažemo da moramo spasiti živote, u slučaju požara i
drugih ugroza mislimo i na kućne ljubimce u slučaju slijepih
osoba govorimo o kućnom ljubimcu osobnom asistentu -
vodiču, znači tom psu koji ima drugačije sposobnosti koji je
još i više od kućnog ljubimca, na njega moramo posebno
voditi brigu.
To su sve elementi dakle koji predstavljaju sitnice i možda
se može u trenutku koji je krizan i visoko rizičan reći da to
nije prioritetno, ali zato to moramo u našu svjest usaditi u
trenutcima kada nije krizna situacija.
Dolazimo do situacija gdje imamo neke spore ugroze, koje
se mogu predvidjeti, tipa poplava, da li su to suše, da li su to
hladnoće koje dolaze, da li je to možda neki radioaktivni
oblak koji se širi tako da moramo raditi planiranje evakuacije
u dužem periodu. Pa do toga u pandemiji, epidemiji u kojoj
se sad nalazimo svakodnevno se mora informirati kroz
medije, edukacije i svakodnevni kontakt.
Iznimno je važno u kriznim situacijama koje su visoko
stresne za svakog pojedinca, a za osobu sa invaliditetom
usudit još i više kvalitetno točno i jasno na način prilagođen
osobi s invaliditetom iskomunicirati poruku koju prenose
sredstva javnog priopćavanja, dakle davatelj poruke bilo da
su to vatrogasci, bilo koja žurna služba, stožeri civilne

zaštite, važno je računati i na tu skupinu građana. Zato je
važno da se sve te presice sve te informacije prenose na
primjer uz prevoditelja na znakovni jezik za gluhe osobe ali
isto tako treba obratiti pažnju da upute budu jasne, koncizne
i da se jednostavno osoba s invaliditetom može snaći ili onaj
koji skrbi o njoj njeguje ili slično.
Na primjer jedna situacija na koju bi trebalo obratiti
pozornost u slučaju evakuacija osoba sa invaliditetom iz
svojih domova u slučaju iznenadnih poplava.
Da li naše žurne službe imaju prilagođene čamce za
evakuaciju osoba u invalidskim kolicima? Problem smještaja
i rehabilitacije osobe s invaliditetom u trenutku kad je
preuzmete i spasite Iz objekta u kojem je okružena.
Dali naše dvorane imaju prilagođene sanitarne čvorove?
Prilagođeni smještaj u koji će te vi tu osobu primiti? Nije
jednako teško, osobi s invaliditetom obavljati osnovne
fiziološke potrebe i prilagoditi se na svakakav sanitarni čvor i
zdravoj osobi. To su sve sitnice koje nekom život znače.
Svi građani smo isto vrijedni, na istoj razini i osobe sa
invaliditetom moraju dobiti taj support žurnih službi,
Dakle cijela priča ima zajamčen uspjeh u onom trenutku
kada su svi uključeni. I građansko je pravo svake osobe s
invaliditetom uživati sve usluge koje postoje u zajednici na
ravnopravnoj razini sa svim drugima.